Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

PC ŠKOLARAC U NOVOM RUHU

SAMOPOŠTOVANJE KOD DJETETA

Samo kada volimo sebe i vjerujemo u sebe možemo dati svoj maksimum u odnosu s drugima.
Samopoštovanje se gradi od malih nogu, dovodi u pitanje u različitim uzrastima, njeguje i uvijek iznova iskušava.
Pomozimo svom djetetu da ga izgradi.


Prije svega radimo na svom samopoštovanju jer oni uče od nas promatrajući nas i procjenjujući. Budimo im pozitivan model ponašanja.
Skloni smo primijetiti i prokomentarišemo svaki postupak koji nam se ne dopadne ili smatramo nepoželjnim, a kritika je najsigurniji način da uništimo dječje samopoštovanje. U komunikaciji s djetetom treba oprezno ispoljavati negodovanja. Ukoliko dijete uradi ili kaže nešto što smatramo da nije u redu, često je bolje prešutjeti nego pasti u zamku stalnog korigiranja.
Najlakše ćemo shvatiti težinu naizgled bezazlenih rečenica koje se često izgovaraju ako razmišljamo o njihovoj pozadini:
"Nemoj tako." - Ti to ne znaš, trebalo je drugačije.
"Zašto si to učinio?" - Nisi dobar čovjek.
"Ne govorim s tobom zato što si ..." - Ne volim te zato što si takav, voljela bih imati drugačije dijete.
Svaki dječji postupak ima svoj razlog i često ga nije teško prepoznati. Ako usmjerimo svoju reakciju na razlog umjesto na posljedični postupak, riješit ćemo problem i izbjeći zamku stalnog kritiziranja, a samim tim i šansu da narušimo dječje samopouzdanje.
Nikola koristi svaku priliku, kada roditelji ne gledaju, da udari mlađu sestru. Objašnjenja su razna - uzela je njegovu igračku, sela na njegov džemper, gurnula ga NAMJERNO, nije došla kada ju je pozvao ...
Jasno je da je motiv za Nikolino ponašanje ljubomora na sestru.
Roditelj može reagirati na svaku situaciju kritikom, zabranom ili čak udarcem, što rješava situaciju u tom trenutku. Ali što se događa dalje? Situacije se ponavljaju, a problem poprima sve veću težinu.
Poruka koju roditelj šalje takvim ponašanjem za Nikolu glasi ovako: "Baš me briga što si ljubomoran na sestru, ne smiješ je udaraš."
"Moram je zaštitim od tebe."
"Ne valjaš."
"Ja tebe smijem udarim jer sam jači, a ti sestru ne smiješ iako si jači."
"Nju više volim i zato je stalno štitim."
Na koji način možemo odreagujemo ne kritizirajući dijete za ovakvo ponašanje? Prije svega stalno razmišljati o motivu za ovu vrstu ponašanja. Ljubomoru ublažiti dokazujući Nikoli da je voljen, posvećujući mu dodatnu pažnju, nekada ne odreagirati na njegov izazov jer je on često ispit strpljivosti koji mu je mjera za roditeljsku ljubav.
Rješavanje uzroka dječjeg postupka, a ne samog postupka može jedino biti dugotrajno i korjenito.
Najveći poticaj dječjem samopouzdanju je pohvala. Skloni da primjećujemo stvari koje nisu u redu, a podrezumevamo ono što je lijepo, možemo pasti u zamku da češće djeci upućujemo kritiku nego pohvalu.
Hvalimo svoju djecu i stalno im ponavljajmo da ih volimo, bez bojazni da ćemo ih razmaziti. Ne postoje razmažena djeca. Upućujmo im lijepe riječi i lijepe misli, jer će tako i oni o sebi misliti, a mislima kreiramo svoju stvarnost.


Autor: Olivera Sekulovski

LAJKAJTE NAS NA FACEBOOK-U

FACEBOOK

CD PC ŠKOLARAC

PREUZMI BESPLATNU APLIKACIJU

Popularni postovi

KARATE - ZDRAVLJE