Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

PC ŠKOLARAC U NOVOM RUHU

Funkcionalno znanje kod djece: Učimo li ih pogrešno?

Funkcionalno znanje kod djece: Učimo li ih pogrešno?

Znanje kod ljudi može imati katastrofalne posljedice ako ne nauče razmišljati. Glavni ishod obrazovanja trebalo bi da bude stjecanje funkcionalnih i primjenjivih znanja. Funkcionalna znanja bi trebalo razvijati od ranog djetinjstva, to jest od vrtića. Ovaj vid znanja trebao bi podići nivo razmišljanja i zaključivanja (rješavanje problema i naučna pismenost)
Evropska unija funkcionalnom je znanju dala prioritet u obrazovnom sistemu. Od tog znanja zavisi bruto nacionalni dohodak, što znači da bogatstvo jedne zemlje u izravnoj korelaciji s funkcionalnim znanjem. Djeca koja se danas obrazuju su budućnost države, a rezultati obrazovanja će biti vidljivi nakon 20 godina.


NTC-sistem obrazovanja
Dr. Rajko Rajović (jedan od osnivača NTC-a) navodi da djeca uče korisne znanja, ali je problem što se od njih traži da ta znanja usvajaju na reproduktivan način koji nije fiziološki. Ako mozak tjerate da reproducira, on gubi sposobnost povezivanja. Iz tih razloga u posljednje vrijeme se u Srbiji, Hrvatskoj i drugim zemljama regije razvija takozvani NTC (Nurture of Talented Children – Hrvatska, te Nikola Tesla Centar – Srbija) sistem učenja.
Ova metoda uvezuje saznanja iz medicine i pedagogije s ciljem povećavanja intelektualnih sposobnosti djece. NTC-program je službeno započeo prije tri godine, a djeluje oko šest godina na prostorima Balkana. NTC-ove metode povezuju najsavremenija medicinska saznanja s problemima učiteljske i vaspitačke prakse, a rezultat je program koji s lahkoćom prihvataju djeca i shvataju ga kao igru. Na ovaj način se intelektualna sposobnost djece razvija više nego u tradicionalnoj nastavi. U prvoj fazi NTC radi na razvoju sinapsi o kojima ovisi razvoj intelektualnih sposobnosti, a u drugoj fazi se radi na učenju putem slika i asocijacija te na razvoju logičkog razmišljanja.

Medicina i obrazovanje
NTC-sistem učenja trebao bi razvijati koordinaciju pokreta i motorike kod djece, zatim razvijati brzinu razmišljanja te funkcionalno znanje. Interesantnost ovog sistema je u tome što počiva na otkrićima iz neuroznanosti – neurofiziologije, neuroanatomije, neuroendokrinologije, koje do sada nisu imale praktičnu primjenu u praksi. Primjenom ovih vidova znanosti može se utjecati na prevenciju kod poremećaja čitanja, govora, pisanja i dr.
NTC-sistem je pokrenut iz želje da se spriječi zaostajanje djece Evropske unije i Balkana u odnosu na djecu istočne Azije. Djeca istočne Azije u međunarodnim testovima (PISA-testovi) znanja prednjače u odnosu na djecu iz Evrope. Evropska unija je trenutno ispod prosjeka istočne Azije (Južna Koreja, Hong Kong, Kina, Japan, Tajvan, Singapur).
NTC-sistem učenja ne mijenja školske programe i programe vrtića, nego mijenja način učenja i usvajanja gradiva. Ovim sistemom učenja trebalo bi prevenirati poremećaje kakvi su koncentracija, disleksije (poremećaj u čitanju) i disgrafije. U posljednje vrijeme pojavio se velik procent djece s ravnim stopalima koji su rezultat pogrešne preraspodjele sinapsi u mozgu. Raspored sinapsi u mozgu se razvija do sedme godine, putem aktivnosti i dječije igre. Dokazano je da se u periodu do sedam godina razvija više od 70 posto sinapsi. Istraživanja dokazuju da intelektualne sposobnosti zavise od broja sinapsi u mozgu. Po nekim autorima, do pete godine formira se 50 posto, do sedme 75 posto i do dvanaeste godine do 95 posto sinapsi. Zato je ovaj period najznačajniji za kreiranje osnova za kasniji razvoj dječjih sposobnosti.

Najveće međunarodno obrazovno istraživanje
Programme for International Student Assessment (PISA) predstavlja najveće međunarodno obrazovno istraživanje koje ispituje znanje i kompetencije učenika u dobi od 15 godina. Ovo istraživanje provodi se u trogodišnjim ciklusima u zemljama članicama Organizacije za evropsku saradnju i razvoj (OECD) i partnerskim zemljama. U svakom ciklusu se vrši procjena jednog od tri područja: čitalačkog, matematičkog i područja prirodoslovne pismenosti.
Istraživanje PISA-e je ustvrdilo da su među 65 zemalja obuhvaćenih ovim istraživanjem zemlje EU (izuzev Finske i S. Irske) kotirale oko sredine, što je zabrinjavajuć podatak. Zemlje naše regije su u donjem dijelu iza zemalja EU.
Ovim istraživanjem procjenjuju se znanja i vještine učenika koje im omogućavaju potpuno učešće u društvu i privredi te cjeloživotno učenje. Promatra se sposobnost učenika za aktivno razmišljanje o znanju i iskustvu te sposobnost rješavanja problema. Te sposobnosti će biti važne u njihovom budućem životu.

Odgovornost roditelja
Roditelji su svjesni svoje odgovornosti, no, ponekad ne znaju kako pomoći djetetu. Vrlo često, želeći najbolje za svoje dijete, prave velike greške koje se kasnije ne mogu popraviti. Igre djece kakve su razna skakanja, okretanje ukrug, hodanje po rubovima trotoara i sl. često se zabranjuju. Takve igre djeteta su instiktivne, i ono na taj način dodatno stimulira razvoj sinapsi mozga (osnovne neuronske veze), a dokazano je da od broja tih osnovnih neuronskih veza zavisi ukupna inteligencija.
Mnogi će roditelji pokušati spriječiti dijete da sjedi u fotelji i ljulja se, lupajući glavom o naslon jer mu je dosadno. Smatraju da to nije uredu, a zapravo dijete u tom trenutku ispred sebe zamišlja neku nevidljivu liniju i odbija se da bi je doseglo. Kad mu dosadi, ono pomakne liniju i počne udarati jače da bi joj se približilo. U tom trenutku su aktivni svi mišići, od malih prstiju na nogama do vratnih mišića. Tu kontrolu radi mozak i to je dodatna stimulacija. Isto je s djetetom koje se vrti ukrug dok ne“Velika zamka za djecu su roditelji koji djetetu kupuju previše igračaka. Dijete koje ima previše igračaka ne zna se igrati. Nezadovoljno je i neprestano traži nove igračke. A kad ih dobije, njima se igra jedan dan pa zaboravi na njih” padne, a mi mu to ne damo. Neki roditelji čak misle da će poremetiti nešto u mozgu kad se ono mnogo vrti u jednom smjeru pa ga oni zavrte u drugom, što je greška.
Rotacija oko svoje ose jedan je od najkompliciranijih pokreta u prostoru i dijete instinktivno radi ono što mu je potrebno. Ono tim vježbama razvija svoje sinapse, a upravo je razdoblje do sedme godine vrijeme najintenzivnijeg razvoja mozga. Ako u tom razdoblju dijete nema takve igre, razvit će manji broj sinapsi u pojedinim regijama mozga i to će se pokazati problemom kad krene u školu. Zato djeci treba široka stimulacija, a to je najbolje postići putem zaboravljene dječije igre koja uključuje vježbe trčanja, preskakanja, provlačenja, za što mu je najpogodniji boravak u prirodi.

Televizija i kompjuter štetno djeluju na djecu
Roditelji često griješe kad dijete koje želi skakati, trčati i penjati se po drveću zatvore u sobu i kupe mu televiziju ili kompjuter. Dijete tad provodi vrijeme ispred televizora ili računara, a pretjeran boravak s ovim kućanskim aparatima nije fizička aktivnost pogotovo u periodu od pet do sedam godina. U ovom periodu se najviše razvija mozak. Postoje istraživanja koja ukazuju na izravnu štetu koju oni ostavljaju na intelektualni razvoj djeteta.
Naravno, ne treba biti radikalan i sve primjenjivati doslovno pa djeci onemogućiti svaki doticaj s televizorom i kompjuterom. Televizija i kompjuter su veoma korisni i dijete pomoću njih može mnogo naučiti ako gleda obrazovne emisije ili rješava logičke igrice. Samo je pitanje koliko. Je li to sat ili tri sata dnevno?
U nekim zemljama istraživanja su pokazala da djeca radnim danima provode od tri do pet sati pred televizorom, a vikendom od šest do osam sati. To je sigurno opasno, kao što i najbolji lijek u velikim dozama postaje otrov. Na taj se način djetetu oduzima vrijeme koje bi trebalo provesti u igri s prijateljima, u parku, u prirodi, s lego-kockicama, s roditeljima u razgovoru itd. To vrijeme je nenadoknadivo i to je najveći problem savremene tehnologije.
Zanimljiv je i podatak da IQ, koji je posljednjih 50-60 godina konstantno rastao u populaciji, prvi put počinje padati. Ne zna se razlog, no, vjerovatno je problem u pogrešnoj stimulaciji. Čini se da je nastupio trenutak kad počinjemo plaćati porez tehnološkom napretku.

Problem nadarene djece
NTC-program pomaže i ranoj detekciji darovite djece. Na koji način se manifestira darovitost i na koji bi je način trebalo pratiti, njegovati i poticati?
Talentiranu djecu prepoznajemo po više karakteristika. Obično su to djeca koja vrlo rano razvijaju jezičku spretnost, koja su vrlo radoznala, rano pokazuju interes za vrijeme i datume, rano otkrivaju uzroke i posljedice, zanimaju ih knjige i teže enciklopedijskom znanju u dječijem uzrastu. Vrlo često su duhoviti, ali im to zna i smetati jer postoje učitelji koji će ih zbog toga kazniti ili će ih zbog brojnih pitanja smatrati napornim.
Talentirana djeca čak vole postaviti pitanje o kojem učitelj nema pojma. Na taj način izazivaju i neugodne situacije. Učitelji ih ne vole i često blokiraju njihov razvoj jer ne shvataju darovitost, čak ako i imaju razumijevanja, često za njih nemaju vremena, jer dok se posvete lošijim učenicima koji teško usvajaju gradivo, darovito dijete ostaje zapostavljeno. Čak i tamo gdje postoje radionice za darovite učenike, s njima se ne radi dobro. U pravilu se sve svodi na rješavanje logičkih zadataka, ali bez stimulacije divergentnog, lateralnog razmišljanja.

Prednost bilingvizma koju treba iskoristiti
Postoji niz aktivnosti kojima možemo stimulirati intelektualni razvoj djece, ali ih, nažalost, ne znamo prepoznati. Naprimjer, mnoga djeca već s tri godine prepoznaju marke automobila na ulici. Muško dijete može prepoznati 50 marki i svi smo ponosni, a ne znamo to iskoristiti da ih uvedemo u viši nivo razmišljanja. Takve simbole, kao i zastave, oznake različitih tvrtki i sportskih klubova možemo dati djeci da crtaju, pogađaju, opisuju, uspoređuju, povezuju simbole s određenim državama. Međunarodne oznake na automobilima mogu im pomoći u prepoznavanju slova i povezivati ih sa zemljom iz koje dolaze, i sve to u običnoj šetnji ulicom. Na razvoj inteligencije izuzetno povoljno utječe i bilingvalna sredina.

Stres u školi
Dijete doživljava stres kad krene u školu i počne odgovarati prve lekcije, definicije i pjesmice, jer se sve uči napamet. Već u trećem razredu, kad te pjesme postaju malo duže, kod djeteta se prije odgovaranja razvija tahikardija.
Takva vrsta stresa dolazi upravo zbog reproduktivnog načina učenja. Dijete mora nešto ponoviti pet, deset ili petnaest puta da bi to memoriralo, ali se na taj način naučeno gradivo brzo zaboravlja i dijete je pod stresom jer je svjesno da mu stalno izmiče neki stih ili dio definicije. To je normalna pojava jer je dokazano da ono što smo naučili danas, istog dana možemo ponoviti 80 posto. Već drugog dana smo na 45 posto, a poslije sedam dana na deset posto. Dakle, nameće se pitanje zašto smo uopće to učili kad znamo samo toliko.

LAJKAJTE NAS NA FACEBOOK-U

FACEBOOK

CD PC ŠKOLARAC

PREUZMI BESPLATNU APLIKACIJU

Popularni postovi