Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

PC ŠKOLARAC U NOVOM RUHU

Djeca uče da je materijalno najvažnije

Piše: Tomislav Šoštarić
Jednog poslijepodneva je Danijela, koja sa suprugom i dvoje djece živi u blizini Zagreba, dočekala sina koji je tada pohađao treći razred osnovne škole sa zaprepaštenjem.
"Došao je doma s letkom koji je dobio u školi sa brojevima raznoraznih Plavih telefona i slično i rekao: gle, mama, više mi ništa ne možeš, što god napraviš, ja ću nazvati ove brojeve telefona. Ako mi ne daš čokoladu, ja nazovem i velim da me mama ne sluša. Ja sam njemu rekla da mi da taj papir i rekla: gledaj tu broj ovog telefona. Ja nazovem i kažem: moje dijete nije zadovoljno s mojim odgojem, dođite po njega. Onda je on taj papir uzeo i bacio u smeće", priča Danijela.

U Hrvatskoj postoji više telefonskih linija putem kojih djeca koja trpe zlostavljanje mogu tražiti savjet.
Jednom mjesečno svi za stol
No, Danijela ističe da njezina djeca nisu trpila zlostavljanje niti ih se na primjereno ponašanje ili ispunjenje obveza prisiljavalo fizičkim kažnjavanjem.

'MALO PO GUZI' JE OPASNO

Opić smatra da je današnje društvo agresivno i nemilosrdno, a nasilje sveprisutno te stoga treba imati na umu da svaki udarac, blaži ili teži, ostavlja posljedice na dijete i da je svaki oblik nasilničkog ponašanja neprihvatljiv.
"Ponekad iz uvjerenja da čine dobro djetetu roditelji primjenjuju mjere agresivnog ponašanja kako bi djelovali s ciljem promjene određenog ponašanja. Problem je u tome što se djetetu dugoročno odašilje poruka da je agresivnost sredstvo dolaska do cilja te da onaj koji te voli te i tuče. Budući da se ponašanje uči, takvo ponašanje  odrastanjem na djecu može ostaviti trajne posljedice. Dakle, 'malo po guzi' u potpunosti je neprimjereno i opasno za kasniji razvoj djeteta".
"Najveća kazna je bila pet minuta sjedni na krevet. Samo razgovor. Kod nas je odgoj bio mjesečno jedna subota svi za stol. Znači, djeca i muž, svatko je rekao što mu se nije dopalo, što tko misli da je netko pogriješio i onda smo stavili argumente i tako smo to rješavali", kaže Danijela.
Iako stručnjaci ističu da je to jedini način koji vodi do normalnog razvoja djeteta, u vrijeme kada mnogi roditelji rade 'od jutra do sutra' i na druge se načine iscrpljuju da osiguraju egzistenciju obitelji, mnogi često nemaju vremena ni strpljenja da postupaju ovako.
Ljetos je buru u javnosti i struci podignula jedna hrvatska glumica, javno priznavši da je svoje dijete udarila po stražnjici, odnosno dala 'malo po guzi', dodavši da to nije zadnji put.
Hrvatska glumica priznala fizičko kažnjavanje
Na to su reagirali mnogi stručnjaci upozoravajući na uzaludnost takvih metoda te tvrde da one samo štete razvoju djeteta i produbljuju problem.

Ipak, svi su svjesni da je takav oblik 'discipliniranja' djece daleko prisutniji nego se to spominje.
 
"Problem fizičkog kažnjavanja i zlostavljanja djece u Hrvatskoj postoji i dalje, iako se naše društvo mijenja i mnogi mladi roditelji ne žele koristiti ovakve metode u odgoju svoje djece. U prošloj godini naša Savjetodavna linija za djecu najčešće je nazivana upravo zbog problema zlostavljanja i nasilja, 29 posto. Od toga, najviše poziva se odnosilo na emocionalno i fizičko kažnjavanje i zlostavljanje, potom nasilje u obitelji i bullying, odnosno nasilje među vršnjacima. U praćenju rada naše linije ovaj problem je nažalost konstantno na vrhu problema zbog kojeg nam se obraćaju djeca i mladi", kaže Hana Hrpka iz savjetodavne linije Hrabri telefon.

DJECU VODITI, A NE KONTROLIRATI

U vrijeme kada su djeca putem tehnologije više nego ikad izložena 'vanjskim' utjecajima i kada iz financijskih, društvenih, poslovnih i drugih razloga odgajanje postaje sve teže, treba shvatiti, navodi Hrpka, da odgovornost roditelja podrazumijeva lijepe trenutke, ali i trenutke u kojima dijete ne želi postupati kako se traži.
"Ako ne gledamo djecu kao male vojnike koji samo trebaju slijediti naša želje i mišljenja, nego kao živa bića koja bismo trebali voditi, a ne kontrolirati, djeca će surađivati s nama i roditeljstvo može postati lakše. Poruka koju roditelj treba poslati jest da prepoznaje djetetove osjećaje i razumije ga, no da i dalje inzistira da bude kako on smatra".
Djeca se, kaže, najčešće žale na fizičko nasilje, zabrane, zatvaranja i slično te ističu strah da ih roditelji ne vole i da ne mogu riješiti probleme na miran način. Djeca se tada osjećaju usamljeno i nevoljeno te doživljavaju svijet kao nesigurno mjesto u kojem ne mogu nikome vjerovati.
Ni roditeljima nije lako
Ipak, često ni roditeljima nije nimalo lako. Hrabri telefon je stoga i za njih uveo savjetodavnu liniju.
"Roditelji koji nas zovu često verbaliziraju da ne poznaju bolje metode rješavanja problema u odgoju i zapravo traže pomoć u odgoju, druge metode izvan kažnjavanja jer i sami uvide da to šteti djetetu i njihovom odnosu s djetetom", kaže Hrpka.
Važno je, kaže, uspostaviti odnos s djetetom u kojem prevladava povjerenje, sigurnost i ljubav. Dijete mora znati da ima roditelje koji brinu za njega i kojima je stalo do njegove dobrobiti, a zatim treba postići dogovore oko stvari poput kućanskih poslova, školskih obveza i sl.
Također, treba dogovoriti adekvatne posljedice za nepoštivanje pravila oko kojih će se složiti i roditelji i djeca, a to ne smiju biti nasilje ili zanemarivanje.
Ipak, savjetodavne linije bilježe i pozive u kojima djeca prijavljuju roditelje bez opravdanog razloga. No, u Hrabrom telefonu naglašavaju da takvi pozivi u pravilu nisu ozbiljni.
Prijavljivanje roditelja kao test
"Slika koja se stvorila u medijima i javnosti o dječjoj zlouporabi njihovih prava je kriva i štetna i za djecu i za njihove roditelje. Mediji imaju veliku odgovornost u načinu prezentiranja ove teme. Djeca u pozivima znaju govoriti o izmišljenoj problemskoj situaciji te pitaju za pomoć na temelju ispričanog, ali i daju do znanja da se radi o šali i mi to prepoznajemo. To je normalan dio dječjeg istraživanja i nije usmjeren protiv roditelja. Takve pozive mi nazivamo testirajućim pozivima jer doista putem njih dijete testira našu liniju, isprobavajući reakcije savjetovatelja", naglašava Hrpka.
Djeca su, napominje Hrpka, općenito motivirana ostvariti pozitivan odnos s roditeljima i ne žele ih dovesti u tešku situaciju, čak i kada im je pomoć doista potrebna.

LINIJA ZA POMOĆ RODITELJIMA

Prije dvije godine otvoren je Hrabri telefon i za roditelje gdje roditelj ili druga odrasla osoba zabrinuta za dobrobit djeteta može potražiti podršku i savjet.
"Nerijetko znamo čuti rečenice poput 'ne želim tako reagirati prema svom djetetu, ali ja više ne znam što da radim. Sve sam pročitao/la o tome, sve sam isprobao/la, i došao/la sam do zida'. Knjige i savjeti koji roditelji mogu pročitati su naravno korisni, no treba ih znati primijeniti i prilagoditi svakom djetetu i svakoj obiteljskoj situaciji. Nešto što vrijedi za jedno dijete, ne mora vrijediti za drugo, pa čak i kada govorimo o blizancima. Stoga je pomoć stručnjaka dobrodošla. Kada savjetovatelji procijene da bi roditeljima ipak bila potrebna stručna pomoć, upućuju ih u institucije i udruge", kaže Hrpka.
I dr. Siniša Opić s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, upozorava da kod tumačenja ovakvih pojava treba biti oprezan.
"Nije suštinski problem što dijete čini, već koja je geneza nastanka ponašajnog oblika. Dug je put modaliteta ponašanja koja su dovela do navedenog ponašanja djeteta. No, svatko snosi odgovornost tako i dijete i to treba razvijati kod njih. Autoritativan odgojni stil, a ne autoritaran, permisivan niti indiferentan, razvija odnos zajedništva u kojemu se izgrađuju kvalitetni odnosi između djeteta i roditelja i tome moramo težiti", kaže Opić.
Istovremeno, mnogi odrasli smatraju da 'malo po guzi' i nije tako neprihvatljiva mjera jer je u njihovo vrijeme bila uobičajena.
Krivi sustav vrijednosti
No, Opić naglašava da je situacija otprije 30 godina i danas neusporediva. "Problemi koji danas svijet zaokupljaju rezultat su djece koja su odrastala upravo možda prije toliko godina. Možda ipak postoji nešto. Upravo danas umjesto škola gradimo kaznionice, zapošljavamo sve više ljudi u policiji, vojsci. Nije li to možda rezultat nekog prošlog vremena", pita se Opić.
Odgoj danas, smatra Opić, nedovoljno je zastupljena karika društva, iako je najvažnija. A razvojem tehnologija naglasak se stavlja na obrazovanje i pragmatičnost neoliberalnog kapitalizma te se djeci nameće krivi sustav vrijednosti.
"Djeca uče od nas da je materijalno ono najvažnije, ono što pokreće ovaj svijet. Uče da je 'makijevalizam' put uspjeha, a uspjeh je materija koju imaš i koji drugi zamjećuju. Taj sustav je krivi i plašim se da ćemo trebati svi zajedno puno vremena i aktivnosti da taj sustav mijenjamo. Već jučer smo trebali početi s djelovanjem jer sutra će biti kasno", zaključuje Opić.
Izvor: Al Jazeera

LAJKAJTE NAS NA FACEBOOK-U

FACEBOOK

CD PC ŠKOLARAC

PREUZMI BESPLATNU APLIKACIJU

Popularni postovi

KARATE - ZDRAVLJE