Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

PC ŠKOLARAC U NOVOM RUHU

ŠKOLA U INFARKTNOM STANJU ? (JASPER JUUL svjetski priznati pedagog)



Djeca danas dobivaju golemu količinu informacija, ali znaju li ih praktično upotrijebiti kad izađu iz škole?

Vodeći europski pedagog Jesper Juul ističe kako djecu u školi trebamo učiti sticanju povjerenja u same sebe, izražavanju i socijalnim vještinama, ali da bismo u tome uspjeli, moramo u potpunosti promijeniti odgojni sistem.



Škola u infarktnom stanju


U današnje smo vrijeme izloženi različitim pritiscima okoline i zahtjevnih poslovnih okruženja, očekivanjima članova porodice, te pojačanom stresu koji oblikuje našu svakodnevicu. U nekim situacijama znamo biti gotovo u pred­infarktnom stanju, ali doživljavaju li to i naša djeca – u školi?
Jesu li se škola i obrazovni sistem kakvoga danas poznajemo ipak pokazali nedostatnima, neprikladnima i možda prije svega, štetnima? To pitanje postavlja i Jesper Juul, jedan od najpoznatijih svjetskih pedagoga koji još dodatno zaoštrava ovu raspravu u svojoj novoj knjizi Škola u infarktnom stanju, koju je nedavno objavilo Znanje.

Jesper Juul

Danac Jesper Juul porodični  je terapeut koji je svjetsku slavu stekao kao autor jedne od najpopularnijih knjiga o odgoju krajem 20. stoljeća, Vaše kompetentno dijete – prema novim temeljnim vrijednostima porodice. Nakon što je prevedena na engleski, a kasnije i na mnoge druge jezike, 2001. godine knjiga je izazvala iznimno snažne reakcije i rasprave o odgoju i ulozi roditelja u suvremenoj porodici. Roditeljstvo se, prema ovom stručnjaku, nalazi na ras­kršću između tradicionalnog modela, koji inzistira na poslušnosti, konformizmu pa čak fizičkom i emotivnom nasilju, i nove paradigme odgoja koja promovira toleranciju, uvažavanje i ravnopravnost djece i odraslih.
Od samih početaka svog terapeutskog rada Juul je veliku pažnju posvetio i nastavnicima i školama kao iznimno važnom segmentu dječjeg razvoja i sazrijevanja. Na tom tragu nastavio je istraživati i pisati knjige o odgoju, porodici  i obrazovnom sistemu te je u sklopu svoga rada 2004. godine osnovao i
međunarodnu organizaciju Familylab koja u mnogim europskim zemljama osmišljava i nudi seminare, predavanja i radionice roditeljima i stručnjacima koji rade s djecom i mladima.

Svakodnevni pritisci u školama


U knjizi Škola u infarktnom stanju autor nije pokrenuo diskusiju o sadržaju nastavnog gradiva ni o unapređenju školskog uspjeha i postignuća, nego je započeo važnu raspravu o svakodnevnim procesima koji se u školama dešavaju između učenika, nastavnika i roditelja.
Nije napisao knjigu poput američkih hit-uspješnica o tome kako u pet koraka izgraditi dobru školu, nego vodič koji će roditeljima, nastavnicima pa i učenicima dati neke osnovne smjernice, ideje i prijedloge o tome kako učiniti školu kreativnim i veselim mjestom za učenje, a ne mjestom gdje caruju pritisak, nepovjerenje i kontrola.

Naš je školski sistem potpuno orijentiran na uspjeh, dakle sticanje što boljih ocjena i što više sadržajnog znanja, a ne na istinsko razumijevanje nastavne građe, razvijanje kompetencija i vještina, u koje se ubrajaju i ljudski odnosi.Kako ističe Juul, svaki nastavnik utječe i odgaja dijete svojom prisutnošću i primjerom, dakle svojom osobnošću, a ne samo stručnim znanjem iz pojedinog predmeta.

Djeca tačno znaju šta im je loše


Dijete bi se trebalo učiti vođenju, ali i dobrim odnosima. A to će najbolje naučiti ako učitelj s njim razvije tolerantan i uvažavajući dijalog, poštujući njegovo mišljenje i stavove, ali prije svega treba inicirati otvoren i iskren razgovor o ponašanju i problemima koji muče učenika. Kompetencija u odnosima prvenstveno iziskuje ozbiljno shvaćanje misli i osjećaja učenika.
Mnogi profesori tvrde da nemaju vremena za takve razgovore iako za njih najčešće nije potrebno puno vremena, nego ozbiljan i zainteresiran pristup jer djeca u pravilu i većini slučajeva tačno znaju zašto im je loše ili zbog čega imaju neki problem.

Dragi markiranti!


U ravnopravnom dijalogu svi sudionici uspijevaju izraziti svoje misli, osjećaje, snove i ciljeve, umjesto da teoretiziraju ili govore ne obazirući se na ostale. Možda najbolji primjer za to Juul daje kada navodi odlomak iz govora jednog školskog direktora prije ljetnih školskih praznika: „Drage učenice i učenici, protekle školske godine devedeset i dva posto vas je redovito pohađalo nastavu. To nas veseli i zato vam želimo zahvaliti. S onih osam posto koji nisu dolazili, rado bismo razgovarali nakon praznika, jer samo od vas možemo naučiti kako ovu školu učiniti boljom.“
Nakon praznika, uslijedili su razgovori s tim učenicima, koji su bili puni razumijevanja, tolerancije i iskrenog zauzimanja nastavnika u rješavanju njihovih problema. Sljedeće godine postotak nedolazaka se smanjio na tri posto.  

Samopouzdanje profesora


Ukratko, rješenje leži u razvijanju samopouzdanja nastavnika i njegove samosvijesti, dakle u osvještavanju vlastitih potencijala, ali i nedostataka,te iskrenom odnosu prvenstveno prema samome sebi. Juul dodatno naglašava da brojni odrasli imaju zajednički problem – ne mogu reći „da“ onda kada misle „da“ i ne mogu reći „ne“ onda kada misle „ne“, za razliku od djece koja tu sposobnost imaju od ranih dana, ali ona se vremenom, zbog utjecaja okoline i odgoja, naprosto izgubi.
Primijenjeno na škole, to znači da moramo izgraditi kulturu u kojoj se svatko mora osjećati poštovan i uvažen te u kojoj niko neće biti prisiljen osjećati se krivim bez obzira na ono što misli. Nastavnici, prije svega, sami sebe moraju početi shvaćati ozbiljno – s jedne strane, proučiti svoje profesionalne potrebe te osobne i stručne granice, a s druge strane, prihvatiti odgovornost za kvalitetu interakcije s učenicima.

Srž odgoja i obrazovanja


Juul ističe da je glavna pretpostavka nove škole upravo saradnja između učenika, roditelja i nastavnika. Nova škola tako treba postati mjesto partnerstva, a ne mjesto dominacije i podložništva. Danski terapeut smatra da se prvi korak koji treba učiniti odnosi na promjenu kvalitete odnosa između nastavnika i učenika. Učenik treba postati ravnopravan sagovornik i suigrač u obrazovnom sustavu, umjesto da bude marioneta i mali poslušnik koji iz­vršava dane mu zadatke.
Ako postavimo srž odgoja i obrazovanja na taj način, trebali bismo zaboraviti tradicionalna načela odgoja koja smatraju da „djeca nisu pravi ljudi od rođenja pa trebaju biti podvrgnuti jakom utjecaju i manipulaciji odraslih te kako moraju navršiti određenu dob da bi ih se smatralo ravnopravnim i ozbiljnim  ljudima“. Odgoj koji uključuje moraliziranje, netolerantnost i zapovijedanje razorno djeluje na dječje samopoštovanje. Suvremeni odgoj treba biti utemeljen na razumijevanju, toleranciji i demokraciji između roditelja i djece.

Pripremila: Azra Pandur

LAJKAJTE NAS NA FACEBOOK-U

FACEBOOK

CD PC ŠKOLARAC

PREUZMI BESPLATNU APLIKACIJU

Popularni postovi