PRIČA MAJKE SUPERHEROJA I NJENIH SLATKIH BLIZNAKINJA S DOWNOVIM SINDROMOM


Koliki je izazov biti superheroj i supermajka na ovom podneblju, najbolje zna Sara Huremović. Ova Podgoričanka osam godina sama se stara o kćerkama. A one nažalost nisu kao sva djeca. To su bliznakinje rođene sa - Downovim sindromom.


     Kada je nakon nevjerovatno, gotovo filmske ljubavi, tada dvadesetogodišnja Sara saznala da je trudna i da nosi blizance, sreći nije bilo kraja. Reklo bi se ostvarenje svih snova. Do momenta kada je tek rođene bebe prvi put uzela u naručje...



     - Imala sam normalnu trudnoću. Dobro sam se osjećala, išla na redovne ljekarske kontrole. Radila sam potrebne analize i sve je bilo uredu. Uradila sam i tripl test i rezultat bio normalan. Ništa nije ukazivalo na Downov sindrom – počinje priču mlada majka iz Podgorice. 

- Kako sam se osjećala zdravom i sposobnom, radila sam kod oca u pekari prije podne, a poslije podne sam išla na kurs za frizera. I tako do sedmog mjeseca trudnoće, dok nisam dobila iznenadne bolove i otišla na prijevremeni porođaj. I pored svega, bio je to najsretniji dan u mom životu. Irma i Ilda su rođene 18. 08. 2008. godine, baš kao i ja, samo dvadeset godina kasnije. To je naš sretan broj i sretan dan.

     Ono što je uslijedilo donjelo je mnogo muka i problema ovoj Podgoričanki. Od početka samo loše vijesti - genetičari su joj skrenuli pažnju na činjenicu da njene djevojčice nikada neće moći samostalno da hodaju, da se hrane, da će živjeti usporenim životom.

- Kada su mi ljekari rekli da Irma i Ilda imaju Downov sindrom, na momenat sam bila izgubljena u vremenu i prostoru. Bilo mi je teško zbog priče koju mi je genetičar ispričao. Bio je direktan i veoma surov... Kada je prošlo par sati, osvijestila sam se i rekla sebi: “Ma ja to mogu. Idemo dalje“. Bila sam borac cijeli život, pa biću i sad. Od malih nogu sa samo devet godina prodavala sam burek u tatinoj radnji i zarađivala za sebe. To što su one drugačije nikako ne može biti motiv da pokleknem i odustanem – kaže majka bliznakinja.

     S obzirom na to da ni sama, kako kaže, do tada nije nailazila na djecu sa Downovim sindromom, nije imala jasnu sliku šta je čeka. Međutim, okolina jeste. Negodovanje, pogledi, razni savjeti, sve do onih „prijateljskih“ da djecu treba ostaviti u domu za nezbrinute, ovu Podgoričanku su samo motivisali i i ohrabrili da nastavi da se bori za svoje djevojčice.

- Kada žene kažu „sve moram sama“, kod mene je to imalo bukvalno značenje. Sve sam morala sama i svuda sam djevojčice vodila sama. Jednostavno je bilo tako. Prijatelji su nam bili u šoku i svi su se pitali kako i šta ću dalje, da li ću ih ostaviti u dom... Svakog ko mi je rekao da bi trebalo da ih ostavim nisam više smatrala prijateljem. To su moja djeca koju sam sedam mjeseci nosila, budila se i spavala sa njima u stomaku – objašnjava majka Irme i Ilde.

     Sari su najveća podrška kroz sve što je prošla bili i ostali njeni roditelji.

- Odgajanje zdravih blizanaca je jako teško, a možete zamisliti kako je kada postoji dodatni 
problem. Čak 16 puta sam bila u Igalu, po 21 dan u stacionaru za rehabilitaciju, 13 puta u 
Kotoru, 15 dana u Novom Sadu kada je doktor drugi put operisao Irmu. Bila sam u Lipovačkim šumama u Beogradu i prošle godine 15 puta na terapiji na kožnom odeljenju kod doktora Nikolića i doktorke Gajić, gde je Irma 12 mjeseci primala pulsnu terapiju. Sve sam to sama prolazila, imala sam samo podršku roditelja. Bili su uz mene, tata posebno. Bio je uvijek tu, od njihove prve kontrole. Svaki dan im odnese užinu u školu, vodi ih u šetnje... - priča ona.

     Na pitanje koji joj je trenutak bio najteži, Sara objašnjava da je to trenutak kada je jedna od djevojčica izgubila kosu:

- Najteže su mi padale Irmine operacije i gubitak njene kosice. Bilo mi je teško kada je trebalo da obuče haljinicu, a ona, duša mala, nema kosu. To boli... Bilo mi je teško i kada je Ilda u septembru bila pet dana u komi... Mnogo je jezivih i teških trenutaka bilo a, opet, svaki prođe onog trena kada me moja djeca zagrle.

I     rma i Ilda sada imaju po sedam godina i idu u redovnu školu.

- Pohađaju normalnu nastavu od 11 do 13h, a od 13 do 15h idu na defktoloske tretmane u specijalnoj školi. Mališani u vrtiću i u školi su ih dobro prihvatili. Imaju divne učiteljice koje ih socijalizuju sa vršnjacima. U društvu sa djecom su mnogo jače i sretne su. Idu na rođendane, u igraonice, u šetnje i na izlete sa školom - priča Sara.



Na pitanje kako sredina u kojoj žive reaguje na sada već poznate devojčice, majka sa osmijehom odgovara:

- Okolina kao okolina. Još smo mi primitivna sredina. Bilo je tu raznih gledanja i ogovaranja 
iza leđa. Kada primjetim tako nešto, ja još više uzdignem glavu, stegnem kćerke za ručice i 
nabacim osmijeh..

Sara je upravo zbog okoline, ali i svih majki koje prolaze kroz slične situacije - od nerazumjevanja do osude, riješila da razbije tabue i pomogne ljudima da shvate i prihvate različitost. Facebook stranica koju je osnovala sa namjerom da pokaže i dokaže društvu i okolini da različitost ne prestavlja i ne bi smjela da predstavlja problem, svakoga dana broji sve više pratilaca. Podrške stižu sa svih strana, a sve u nadi da će se i ostali roditelji ohrabriti i izvesti svoju djecu među ostale, bez straha od osude.

- To su samo djeca, ni kriva ni dužna, željna ljubavi i pažnje, željna igre i veselja. Moje djevojčice su sretne, jer im samo sreću i pružamo. Svaku noć, kada moji anđeli sklope okice, pomolim se da se probude zdrave i sa osmijehom na licu...Ljubav je ta koja nema granice, koja može i nemoguće. Jednostavno je. Bog daje najteže bitke najharbrijim i najboljim boricima - kaže Sara.


SRETNI TRENUCI

     Kako kaže majka Irme i Ilde, njihov život je ispunjen i mnogim lijepim trenucima, iako su zajedno prošle razne prepreke od njihovog rođenja.

- Imamo puno lijepih momenata, od kada su prvi put prohodale, izgovorile “tata“, krenule prvi put u redovan vrtić, a zatim i u redovnu školu. Naravno, moram da izdvojim Ildinu modnu reviju. Ona je prva osoba na svijetu sa Downovim sindromom koja je prošetala pistom, zahvaljujući našoj modnoj kreatorki Nadi Koljenšić, ženi sa velikim srcem - rekla nam je Sara.




Pripremila: Azra Pandur

LAJKAJTE NAS NA FACEBOOK-U

FACEBOOK

CD PC ŠKOLARAC

PREUZMI BESPLATNU APLIKACIJU

Popularni postovi