Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

PC ŠKOLARAC U NOVOM RUHU

MATEMATIKA I ČITANJE SU OK, ALI ŠTA JE SA PODUČAVANJEM DOBROTE?




     Donosimo vam ekskluzivan prijevod članka Laure Pinger koja trenutno radi kao stariji vanjski specijalist u Centru za zdravlje uma (CHM) na Univerzitetu Wisconsin u Madisonu. Uz pomoć svojih kolega osmislila je kurikulum ljubaznosti u kojem u programu od 12 sedmica uče djecu pravim vrijednostima kao što su empatija, dobrota, smirivanje uma i suosjećajnost prema drugima.

     Odlazeći na nastavu jedan dan, jedna od nas (Laura) je vidjela mladog učenika kako plače i čeka svoju majku da dođe po njega jer je udario svoju bradu dok se igrao. Kad je Laura došla na nastavu, drugi učenici su bili vrlo uznemireni i strahovali su za svog prijatelja, prepuni pitanja što će se dogoditi s njim. Laura je odlučila zapitati učenike na koji način bi mu oni mogli pomoći.

     "Primjena brižnosti!" uzviknulo je jedno od djece - i svi su stali u krug nudeći podršku i dobre želje. Djeca su se momentalno smirila i nastavila s nastavom.

     To je ono što je moguće kada djeca nauče biti osjećajna u školi.
Mnogobrojni programi za osvještavanje su razvijeni za odrasle, ali mi i naše kolege u Centru za zdravo razmišljanje na Sveučilištu Wisconsin u Madisonu smo željeli razviti nastavni plan za djecu. Svaka škola podučava matematiku i čitanje, ali šta je sa sviješću i dobrotom?

     Završili smo s uvođenjem 12-sedmičnog nastavnog plana u šest škola na Srednjem Zapadu. Dva puta sedmično po 20 minuta, predškolskoj djeci se predstavljaju priče i praktični primjeri održavanja pažnje, regulisanje njihovih emocija i kultiviranje dobrote. Ovo je tek početak, ali početni rezultati
istraživanja, s koautorom profesorom Richardom Davidsonom i stručnim saradnikom Simonom Goldbergom, sugeriraju da ovaj program može unaprijediti ocjene učenika, kognitivne sposobnosti i vještine odnosa s drugima.

Zašto bi trebali djecu učiti ljubaznosti?

     Školsko okruženje može biti vrlo stresno; pored svih problema koje donose iz kuće, mnogi učenici se bore kako bi stekli prijatelje i ostvarili dobar uspjeh na nastavi. Isključivanje, ignoriranje ili zadirkivanje je vrlo bolno za mlađu djecu, i pomislili smo da bi moglo imati snažan utjecaj kad bi ih učili empatiji i suosjećanju.

     Kada druga djeca pate - kao dječak koji je razbio bradu - možemo li shvatiti kako se oni vjerojatno osjećaju? Ljubaznost povezuje te praznine i pomaže gradnji osjećaja povezanosti među učenicima, nastavnicima, pa čak i roditeljima. Učenje kako pojačati njihovu pažnju i regulisanje njihovih emocija su temeljne vještine koje mogu donijeti korist djeci u školi i kroz cijele njihove živote.

     Povrh toga, učionica puna osviještene, dobre djece, u potpunosti mijenja školsko okruženje. Zamislite čitave škole - čitave četvrti - gdje je naglašena dobrota. To bi bilo istinski moćno. Učenje dobrote je način da se potakne širenje transformacije koji ne zahtijeva velike promjene u politici ni opsežno administrativno sudjelovanje.

Provođenje i podučavanje 'Kurikuluma ljubaznosti'

     Ako ste posjetili jednu od naših učionica tokom programa od 12 sedmica, možda ste uočili poster na zidu nazvan "Vrt dobrote". Kad djeca učine dobro djelo ili ga dožive od nekog drugog, dodaju naljepnicu na poster. Ideja je da je prijateljstvo kao sjeme - potrebno ga je njegovati i brinuti se o njemu kako bi raslo. Kroz tu vježbu, učenici su govorili o tome da ih ljubaznost čini da se osjećaju dobro, te na koji način bismo mogli stvoriti još više prijateljstva u učionici.

      Drugog dana ste opet mogli pronaći učenike u parovima pri čemu drže 'čarobne' štapiće mira, jedan sa srcem drugi sa zvijezdom. Dijete s 'čarobnim' štapićem sa srcem govori ("iz srca"); drugo dijete ("slušatelj zvijezda") sluša i zatim ponavlja ono što je rečeno. Kad postoji konflikt među učenicima, oni koriste čarobne štapiće kao podršku procesu održavanja pažnje, izražavanja njihovih osjećaja i gradnje empatije.

    Naš Kurikulum dobrote kombinira kreativne aktivnosti poput ovih, a također i knjige, pjesme, pokrete, kako bi komunicirali koncepte na način koji je razumljiv četverogodišnjem djetetu. Naši instruktori podučavaju kurikulum s aktivnim sudjelovanjem nastavnika.
Kurikulum ljubaznosti je dizajniran oko ABC slova (u engleskom jeziku; op. prev.) - ili, specifičnije od A do G:

     Pažnja (Attention)

 Učenici uče da je ono na što će se fokusirati njihov izbor. Kroz fokusiranje pažnje na razne vanjske osjete (zvuk zvona, izgled kamena) i unutrašnje osjete (osjećaj sreće ili tuge), djeca uče kako pažnu i zadržati.

     Disanje i tijelo (Breath and Body)

Učenici uče koristiti svoj dah kako bi kultivirali mir i tišinu. Umjesto slušanja meditacije, pustili smo im pjesmu s CD-a Betsy Rose Calm Down Boogie, "Udisanje, izdisanje", dok su se djeca odmarala ležeći na leđima držeći plišanu igračku na svom trbuhu. Plišani medvjedić je poslužio kao objekt koji dijete kretnjama trbuha "uljuljkuje u san" s prirodnim udisajima i izdisajima, dok im disanje istovremeno umiruje tijelo.

     Brižnost (Caring)

Ovdje učimo djecu razmišljanju o osjećajima drugih i kultiviranju suosjećajnosti. Čitamo im knjigu Sumi's First Day of School Ever, priča o učeniku iz strane zemlje koji slabo poznaje engleski jezik, i smišljamo načine kako pomoći učeniku kao što je Sumi - na primjer, jednostavnim pružanjem osmijeha.

     Oslanjanje na druge ljude (Depending on other people)

 Kroz knjigu Somewhere Today naglašavamo im da svi podržavaju nekog drugog i da sve podržava neko drugi - knjiga opisuje akte dobrote koji se upravo sada događaju u svijetu. Učenike učimo da vide sami sebe kao pomagače i počnu razvijati zahvalnost za dobrotu
Emocije (Emotions). Kako je to osjećati emocije i kako one izgledaju? Kako možete reći što osjećate? Igramo igru u kojoj se učitelji i učenici izmjenjuju u pretvaranju da su ljuti, tužni, sretni ili iznenađeni, pri čemu pogađaju koju emociju je netko izrazio, i razgovaraju kako se ta emocija osjeća u tijelu.

     Opraštanje (Forgiveness)

Mlada djeca mogu biti naročito okrutna prema samima sebi - i drugima - i učimo ih da svi mi činimo greške. Knjiga nazvana Down the Road priča priču o djevojčici koja je razbila jaja koja je kupila za svoje roditelje, no oni joj to opraštaju.
Zahvalnost (Gratitude). Želimo da djeca prepoznaju akte dobrote koje drugi ljudi čine za njih, stoga im osmišljamo igru pretvaranja da su razni društveni radnici poput vozača autobusa ili vatrogasaca.
69 ljudi i učenika je sudjelovalo u ovom istraživanju, od njih je polovica prošla kroz Kurikulum dobrote, a druga polovica je određena za usporedbu. Kako bismo istražili utjecaj kurikuluma, testirali smo djecu i prije i poslije treninga.

     Rezultati naše studije su obećavajući. Učenici koji su prošli kurikulum su pokazali više empatije i dobrote i veću sposobnost umirivanja samih sebe kad se osjećaju uznemireno, prema procjenama nastavnika. U vježbi s naljepnicama, dosljedno su dijelili oko polovicu njih, dok su učenici koji nisu prošli Kurikulum dijelili manje tokom vremena. Postigli su više ocjene na kraju godine u određenim područjima (značajno u društvenom i emocionalnom razvitku), te su pokazali napredak u sposobnosti fleksibilnog razmišljanja i odgađanju udovoljavanja sebi, sposobnosti koje su povezane sa zdravljem i uspjehom u daljnjem životu.

     Ovo je bila mala studija, a voljeli bismo vidjeti dublje istraživanje našeg Kurikuluma dobrote u budućnosti. Na primjer, što bi se dogodilo tokom dužeg vremena ako bi podržali ovakvu praksu učenika kroz cijelu godinu i kroz sljedeću školsku godinu i dalje? Ako bi se roditelji uključili u kurikulum, mogli bi pružiti snažnu podršku ovome.

"Pažljiva ljubaznost" u svakodnevnom životu

     Pažnja i ljubaznost idu ruku uz ruku, toliko da je fraza "pažljivaljubaznost" slučajno (ali prikladno) proizašla iz jednog od naših razgovora i zapela s nama. Dok smo mi upotrijebili specifičan kurikulum za svrhe ove studije, svaki učitelj ili roditelj može preuzeti principe iz njega i primijeniti u svojoj interakciji s djecom.

      Prvi ključ je jednostavno oblikovati promišljenost i ljubaznost. Na primjer, koju kvalitetu pažnje mi donosimo kada imamo interakciju s našom djecom? Dajemo li im svoju potpunu pažnju - kontakt očima, kleknemo kad pričamo s njima, postavljamo im pitanja - ili smo rastrojeni? Djeca su nevjerojatno pažljiva, i ona uviđaju obraćamo li pažnju na njih ili ne. S modeliranjem ponašanja, i kroz našu interakciju, pokazujemo im kako to izgleda kad vas neko vidi i čuje i kad je neko suosjećajan s drugima.

     Druga jednostavna aktivnost je da se opustimo i osjetimo svoj prirodni dah kroz nekoliko minuta tokom dana. Djeca trebaju biti aktivna i trčati uokolo, no isto tako mogu ostvariti korist i kultiviranjem malo mirnoće. Na primjer, kad Laura uđe u učionicu, ona ili jedan od učenika pozvoni zvonom, što signalizira učenicima da slušaju dok zvuk ne završi i da zatim zajednički obrate pažnju na svojih pet udisaja i izdisaja. Ova praksa smiruje učenike i zaokuplja njihovu pažnju tako da su oni spremniji na učenje.

     Također možemo pomoći djeci da razmišljaju o svojim emocijama, koje ponekad budu
preplavljujuće, i pomoći im mijenjati odnos prema njima. Nakon što se dijete umiri, možemo sjesti s njim i osvrnuti se na taj osjećaj. Koji dio tijela se osjeća ljuto, sretno ili uzrujano? Sve emocije su prirodne, tako da se djeca ne bi trebala osjećati loše zbog onoga što osjećaju; možemo ih naučiti na nježniji stav. Na primjer, roditelj bi mogao reći: "Kad se osjećam tužno ili ljuto, ne osjećam se dobro u svom tijelu. No, svi ljudi imaju osjećaje. Osjećaji nam pomažu da učimo o sebi i drugima. Mogu biti nježan prema sebi nevažno koji osjećaj dođe. Mogu postati sve bolji u učenju iz svojih osjećaja".

     I, usput, prakse kao što su ova su jednako korisne za roditelje i učitelje, koji se bore sa stresnim radnim mjestima i užurbanim učionicama. Za učitelje, kratke vježbe s učenicama puno puta tokom dana u školi dopuštaju svima da pauziraju i postanu potpuno svjesni sebe, drugih, te onoga što se događa bilo to ugodno ili neugodno. Za roditelje, prakticiranje promišljanja i nježnosti prema sebi dopušta im da budu više umno prisutni s bračnim partnerom i djecom kod kuće, te s kolegama na poslu.

     Konačno, kombiniranjem koncepata promišljanja/osvještenosti i dobrote/ljubaznosti, možemo našu djecu podučavati primjenjivanju brižnosti. Ove fraze rade odlično za djecu: Neka budem siguran, neka budem sretan, neka budem zdrav, neka budem smiren.

     Kad je dječak razbio svoju bradu, druga četverogodišnja djeca su se okupila da provedu ovu praksu: Neka si siguran, neka si sretan, neka si zdrav, neka si smiren.

     I ove želje se mogu još dalje proširiti: Mom cijelom razredu, mojoj školi, mom susjedstvu, mojoj cijeloj zajednici... Neka svi budemo sigurni, neka svi budemo sretni, neka svi budemo zdravi, neka svi budemo smireni.

     Usred njegove nevolje, djeca su pronašla utjehu i podršku za sebe i svog prijatelja radije nego da se osjećaju uznemireno i zabrinuto. Kasnije su podijelili s njim da su mu uputili te želje. Upravo su te male promjene, proširene po cijelom razredu, one koje mogu škole učiniti ljubaznijima - i educirati nove generacije mnogo suosjećajnijih i povezanijih građana.

O autorima

Laura Pinger je magistrirala u komunikacijskim znanostima i trenutno je stariji vanjski specijalist u Centru za zdravlje uma (CHM) na Univerzitetu Wisconsin u Madisonu u Waisman centru. Ona razvija i podučava s istraživanjem povezan i na promišljanju/osvještenosti zasnovan nastavni plan rada za nastavnike, učenike i roditelje.

Lisa Flook je završila svoj doktorat iz kliničke psihologije na Univerzitetu UCLA i trenutno je znanstvenik na CHM-u. CHM istražuje utjecaj praksi utemeljenih na promišljanju/osvještenosti u edukacijskim okruženjima s učenicima, nastavnicima i roditeljima.


Pripremila: Azra Pandur

JOŠ TEKSTOVA NA TEMU ŠKOLA

LAJKAJTE NAS NA FACEBOOK-U

FACEBOOK

CD PC ŠKOLARAC

PREUZMI BESPLATNU APLIKACIJU

Popularni postovi