Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

PC ŠKOLARAC U NOVOM RUHU

Bajke (Braća Grimm)




Bajke (Braća Grimm)



Braća Grimm su napisala mnogo bajki za djecu sa kojima zabavljaju ne samo djecu nego i starije i tako već godinama. Među poznatim bajkama ne treba da zaboravimo na “Vuk i sedam jarića“, “Mačak u čizmama“, “Uspavana ljepotica“, “Palčić” i mnoge druge.
Vuk i sedam jarića
Vuk i sedam jarića bajka je o životu sedam jarića koji su živjeli sa majkom kozom u kolibi. Priča je to o životu dobre i znatiželjne djece koja se nađu u opasnosti kada im na vrata pokuca vuk, kada je majka već izašla napolje i krenula prema šumi. Vuk je u bajci opisan kao zla životinja koja želi da pojede dobre jariće. Bajka želi da objasni kako ponekad i dobra djeca mogu zato što nemaju iskustva naći se u opasnoj situaciji, iako uvijekslušaju svoje roditelje. Pored toga bajkom se želi objasniti kako i mala djeca mogu da budu snalažljiva.
Kratak sadržaj
Nekada davno živjela je majka koza koja je imala sedam jarića. Živjeli su svi zajedno sretni što mogu da računaju jedni na druge. Došao je dan kada je majka koza morala da izađe napolje kako bi kupila hranu, ali prije toga je morala nešto da uradi.
Majka koza je tako pozvala svoje jariće da bi ih upozorila da se tokom njenog odsustva moraju paziti vuka koji želi da ih pojede. Vuk je poznat kao opasna životinja koja ume da se pretvara, ali jarići ipak mogu da ga prepoznaju po grubom glasu i crnim šapama.
Nije prošlo mnogo vremena da je majka koza izašla napolje i krenula prema šumi, jarići su već mogli da čuju kako netko kuca na vrata. Bio je to vuk koji se predstavio kao majka koza. Jarići su ipak mnogo puta mogli da čuju glas svoje majke i znali su da to na vratima nije bila njihova majka. Jarići su zato kazali vuku neka ode jer ona nema tako grub glas.
Vuk je potom otišao u prodavnicu da nabavi kredu. Odlučio je da proguta kredu da mu glas bude mekši. Nije mnogo čekao nego je odmah otišao kod jarića, pokucao na vrata i rekao da je mama koza koja ima poklone za sve jariće. Međutim vuk je zaboravio da je kucao na vrata svojim šapama, a da su jarići na staklu vidjeli crnu šapu i tako znali da na vratima nije njihova mama. Zbog toga nisu otvorili vrata i vuk je otišao.
Kada su jarići odbili da otvore vrata vuk je krenuo prema vodeničaru i tražio od njega da ga uprlja brašnom. Vodeničar je uočio kako vuk želi da prevari nekoga i zato se predomišljao, ali kada je vuk počeo da prijeti da će ga pojesti, vodeničar je na kraju prihvatio da mu pomogne.
Vuk je opet krenuo prema kolibi u kojoj su živjeli jarići. Pokucao je na vrata i počeo da govori nježno kao njihova majka. Jarići su tražili da im pokaže šapu, a kada su jarići vidjeli bijelu šapu, vjerovali su da je to njihova majka i pustili su vuka da uđe.
Kada su jarići vidjeli da to nije njihova majka nego opasan vuk počeli su da bježe želeći se sakriti od opasne životinje koja želi da ih pojede. Prvi jarić se sakrio ispod kreveta, drugi ispod stola, treći se želio sakriti u rerni, četvrti u kuhinji, peti u ormaru, šesti kod sudopera, a sedmi u ormar za zidni sat.
Vuk je pronašao sve jariće osim najmlađeg. Kada je pojeo šest jarića izašao je napolje i krenuo prema livadi, našao hlad ispod drveta i zaspao. Iz šume se vratila majka koza i užasnuta onim što je vidjela, krenula je da traži svoju djecu. Kada je počela da zove najmlađeg, on joj se javio i ispričao što se desilo. Mama je bila tužna, ali nije čekala nego je krenula prema livadi.
Majka koza je odmah vidjela vuka kako drijema ispod drveta, a kada mu je prišla vidjela je da se nešto kreće u stomaku. Najmlađeg jarića je poslala u kolibu da uzme makaze, konac i iglu, a kada se vratio majka je prerezala stomak i izvukla jariće, koji su još uvijek bili živi jer ih je vuk cijele progutao.
Da se vuk ne probudi majka je kazala jarićima da budu tiho i da donesu puno kamenja koje će da stave u stomak. Svaki jarić je nosio jedan kamen, majka ih je sve stavila u stomak i sašila. Uskoro se i vuk probudio žedan i ljut pa je otišao do bunara, ali kada je krenuo da pije vodu, kamenje ga je povuklo i on je pao u bunar. Jarići su ga gledali cijelo vrijeme i kada su bili sigurni da je mrtva, počeli su da plešu i pjevaju kod bunara.
Mačak u čizmama
Mačak u čizmama je bajka ujedno i basna u kojoj je životinja glavni lik, u ovom slučaju mačak, koji je svojim ponašanjem pokazao kako može biti pametan i snalažljiv baš kao i čovjek.
Bajka priča o pametnom mačku koji je da spasi svoj život, ali i da pomogne svom gospodaru odlučio da krene u lov na jarebice kako bi se svidio caru i svom gospodaru omogućio da ima bolji život.
Pouka bajke je da svako može da uspije samo ako dovoljno vjeruje i ako je dobra osoba, koja želi pomoći drugima, a ne samo sebi.
Kratak sadržaj
Jednom davno živio je vodeničar koji je uz svoja tri sina imao vodenicu, mačka i magarca. Svako od njih je imao nešto da radi, pa je tako magarac nosio pšenicu, mačak je lovio miševe, a vodenica je mljela mlin.
Kada je vodeničar umro došlo je vrijeme da sinovi podjele imovinu svog oca, pa je tako najstariji dobio vodenicu, srednji je želio magarca, a najmlađem je jedino ostao mačak. Najmlađi sin nije bio sretan što je dobio samo mačka jer dok je najstariji brat imao vodenicu sa kojom je mogao da proizvodi, stariji magarca da jaše na njemu, on je mislio kako nije dobio ništa osim da napravi rukavice od mačka.
Mačak je želio živjeti i zbog toga je predložio gospodaru da mu napravi čizme kako bi mogao da hoda po svijetu kao čovjek i da će mu se s vremenom odužiti. Najmlađi brat je pristao i mačak je dobio svoje čizme.
Kada su došle čizme mačak ih je stavio na noge, u vreću nasuo pšenicu i kao čovjek na svoje dvije noge krenuo prema šumi. Nakon što je došao u šumu raširio je vreću i napravio zasjedu za jarebice. Kada ih je ulovio koliko je htio, uzeo je vreću i zajedno s jarebicama krenuo prema zamku gdje je živio car. Mnogi su znali da car voli jarebice pa je mačak znao da će mu to biti prilika da osvoji cara i dobije što hoće. Pustili su ga u zamak misleći da je to samo mačak koji želi da zabavlja cara, a koji se inače dosađuje u životu.
Mačak napokon dođe pred cara, raširi vreću s jarebicama i kaže da je to poklon od gospodara grofa. Car se mnogo obradovao pa je stavio zlata mačku u vreći koliko je god mogao da nosi. Rekao mu je da je to znak zahvale za jarebice.
Najmlađi sin je za to vrijeme kod kuće razmišljao o tome kako nije trebao da dozvoli mačku da ga prevari jer tko zna hoće li se mačak više vratiti. U tom momentu na vratima se pojavi mačak sa vrećom punom zlata. Gospodar je bio sretan, ali mačak mu odmah objasni kako to nije sve i da će on opet ići u lov na jarebice.
Tako se i desilo, mačak je svaki dan išao u lov i nosio ptice caru, a kako je car već upoznao mačka, dozvolio mu je da slobodno hoda zamkom i da spava gdje god želi. Jednom je zaspao uz kamin kada je čuo kočijaša da se žali što upravo sada mora da vozi cara i njegovu ćerku na jezero.
Mačak je odmah otišao kod svoga gospodara i rekao mu da ode s njim na jezero, nije mu ništa objasnio osim što se morao skinuti do kraja i zaplivati. Kada je car napokon došao sa ćerkom, mačak je počeo da mijauče. Rekao je caru da su on i grof krenuli da plivaju, ali im je neko ukrao odjeću. Ne može da izađe od sramote, ali ako ostane još u vodi grof će da se prehladi.
Car je odmah naredio da donesu odjeću za grofa. Nakon toga su svi sjeli u kočiju kako bi grofa odvezli kući. Mačak je krenuo ispred njih i kada je došao do jedne livade pitao je farmere čija je to livada, a oni su mu rekli da je od čarobnjaka.
Mačak im je naredio da kada prođe kočija kažu da je livada od grofa, a ako to ne urade svi će umrijeti. Otišao je dalje i došao do polja pšenice. Kada je saznao da je i polje od čarobnjaka, naredio je radnicima da kažu da je od grofa. Tako je uradio i za šumu do koje je kasnije stigao.
Mačak je na kraju došao do čarobnjaka, a kako je bio pametan uspio je da ga uvjeri kako je došao samo da se uvjeri koliko je čarobnjak moćan. Ispričao je čarobnjaku kako ljudi govore da čarobnjak može da se pretvori u životinju, ali da on to ne može vjerovati dok sam ne vidi.
Čarobnjak se složio da mu pokaže, pa se prvo pretvorio u slona, potom u lava, a mačak mu je i dalje govorio kako ne vjeruje da se može pretvoriti u malu životinju. Čarobnjak je želeći ga uvjeriti kako može sve, na kraju se pretvorio u miša. Mačak nije čekao nego ga je pojeo.
U to vrijeme dolazi car sa kočijom i kada su napokon došli do zamka, izađe mačak i predstavi cijelo imanje kao da je od grofa. Nije prošlo mnogo vremena i tako se najmlađi sin oženio ćerkom od cara. Sin vodeničara je postao car, a mačak prvi ministar.
Uspavana ljepotica
Uspavana ljepotica poznata je bajka i priča o djevojčici koju je uklela zločesta vještica želeći da djevojčica umre nakon što se ubode na vreteno. Uz pomoć tri dobre vile princeza je zaspala nakon što se ubola i spavala sto godina, a iz sna ju je probudio princ koji se zaljubio istog momenta kada je ugledao uspavanu ljepoticu.
Uspavana ljepotica je priča o iskrenoj ljubavi i o tome kako čovjek treba da bude dobar.
Kratak sadržaj
Jednom davnom u lijepom kraljevstvu živjeli su kralj i kraljica koji dugo nisu mogli da imaju djece. Bili su tužni sve do momenta kada je kraljica srela žabu koja joj je obećala da će za godinu dana roditi kćerku.
Kada je kraljica rodila kćer u cijelom je kraljevstvu zavladala velika sreća jer nisu bili sretni samo oni koji su živjeli u zamku, nego ljudi iz cijelog kraljevstva. Zbog toga su kralj i kraljica odlučili organizovati veliku žurku, a pozvali su i vile koje su živjele blizu zamka.
Tradicija je bila da svaka od vila zaželi nešto lijepo za dijete i da mu da poseban poklon. Pored dobrih vila u blizni je živjela i jedna stara vila koju su zaboravili pozvati. Ona se toliko naljutila da je odlučila da dođe u zamak.
Kada je servirano 12 tanjira dobre vile su krenule da daruju princezu, ali u tom se momentu pojavila stara i zločesta vještica i izrekla strašnu kletvu sa kojom će se djevojčica kada napuni petnaest godina ubosti na vreteno i umrijeti.
Svi su u tom momentu bili šokirani onim šta je rekla vještica, ali onda je počela da priča dobra vila kako ne može da poništi kletvu od vještice, ali može barem da ju ublaži. Poželjela je da djevojčica tog dana kada se ubode zaspe i da nakon 100 godina dođe princ, koji će da ju probudi iz sna. Vila je kasnije objasnila kako prinncezu može da spasi samo prava i iskrena ljubav.
Kralj nije želio ništa da prepusti slučaju pa je naredio da se zapale sva vretena. Ali kada je princeza napunila petnaest godina u jednom je momentu ostala sama i krenula da istražuje zamak. Hodajući zamkom srela je staru ženu koja je sjedila za vretenom. Princeza je bila mnogo znatiželjna i htjela je sama probati raditi na vretenu, ali tada se nažalost ubola i odmah zaspala.
Istog momenta je cijelo kraljevstvo zaspalo, sve je stalo, a čak se ni muve nisu kretale. Oko zamka je počeo da raste korov i tako je nakon više godina počela da cirkuliše priča o princezi koja spava.
Bilo je mnogo hrabrih mladića koji su željeli da probude princezu, ali nisu mogli zbog korova, radi kojeg su neki i poginuli. Kada je prošlo sto godina, u kraljevstvu se pojavio princ koji je isto želio vidjeti princezu o kojoj je čuo mnogo priča.
On je za razliku od mnogih prije njega uspio da prođe do zamka jer se u momentu kada se pojavio korov počeo da pretvara u cvijeće. Kada je ušao ugledao je sve kako spavaju, a hodajući zamkom došao je do sobe gdje je spavala princeza.
Bio je dovoljan kratki momenat da se zaljubi, a kada ju je poljubio, probudili su se kralj, kraljica i svi dvorani. Život se opet nastavio, a princeza i princ su živjeli sretno do kraja života.
Palčić
Palčić je priča o dječaku ne većem od palca kojeg su roditelji mnogo željeli i kada se napokon rodio, voljeli su ga bez obzira što je bio tako malen. Priča je to o dobrim i jednostavnim ljudima koji su voljeli da pomažu i zašto su na kraju bili sretni.
Bajka Palčić ima i poruku na kraju priče, a to je da visina nije važna ako želiš nešto da uradiš jer trebaš samo vjerovati u sebe.
Kratak sadržaj
Nekoć davno živio je drvosječa sa svojom ženom. Bili su to dobri ljudi koji su mnogo radili, pa je tako drvosječa preko dana cijepao drva, nosio ih u grad i prodavao za sitne pare da bi se svaku večer vraćao kući i bio tužan što on i njegova žena ne mogu da imaju djecu.
Svaku večer kada bi došao kući on i žena bi pričali satima o tome kako bi bili sretni da barem imaju jedno dijete, žena se složila i priznala da bi dijete moglo da bude malo kao što je ljudski palac. Muž i žena su se složili da bi voljeli to dijete kao što svaki roditelj voli svoju djecu, ali samo kada bi ga imali.
Želja im se ostvarila jer nakon sedam mjeseci žena je rodila dječaka ne većeg od svog palca. Drvosječa i žena su bili sretni što imaju dijete i dali su mu ime Palčić. Od početka su ga normalno hranili, ali Palčić je ostao visok kao i prvog dana.
Tako su napokon došla sretna vremena za ovu dobru i jednostavnu porodicu. Drvosječa je jedan dan krenuo da radi ono što je uvijek radio, a to je cijepanje drva, ali onda je u jednom momentu poviknuo i rekao ženi da bi trebao neko da upregne konja i doveze kola u šumu.
Palčić nije čekao nego je ponudio svoju pomoć jer on poznaje put pa će moći da govori konju na uvo gdje treba da ide. Tražio je pomoć od mame da zaveže konja za kola, a on će da uradi sve ostalo. Otac je bio malo zabrinut, ali je na kraju pristao.
Majka je zavezala kola za konja, a Palčić mu se popeo a uvo. Krenuli su prema šumi i tada su ih vidjela dva stranca, koja nisu mogla više da se načude kako čuju konjanika, a ne mogu da ga vide. Riješili su da krenu za čudnim kolima kako bi mogli da shvate o čemu se ovdje radi.
Kola su ubrzo usporila tamo gdje je drvosječa cijepao drva. Prišao je konju i pomogao Palčiću da siđe na zemlju. U tom su ga momentu vidjela dva stranca i pitali oca da kakvo je to čudo, čovjek a nije veći od palca. Otac im je rekao da se zove Palčić, na što su mu stranci odgovorili kako će da plate za dijete jer žele da naprave nastup s njim u gradu i da ga pokazuju ljudima.
Prvo su ponudili pet zlatnika. Otac je rekao da neće da proda svog sina, ali Palčić ga je nagovorio da prihvati pare jer će on već pronaći način kako da se vrati njemu i majci. Stranci su opet ponudili pare, ali ovog puta deset zlatnika. Drvosječa je pristao i rekao im da ga čuvaju.
Palčić se oprostio sa ocem i krenuo sa strancima. Prvo su ga upitali gdje želi da sjedi, a on im je odgovorio kako želi da sjedi na šeširu jer će moći da vidi mnogo toga, ali neće pasti. Putovali su cijeli dan, a kada je pala noć Palčić je rekao da ga spuste kako bi mogao da protegne noge.
Ali čim su ga spustili na zemlju, Palčić je počeo da trči lijevo i desno sve dok nije našao mišju rupu gdje se sakrio. Stranci su pokušavali da ga pronađu, ali nisu uspjeli i na kraju su otišli.
Palčić je pričekao da odu i kada je bilo sigurno izašao je iz rupe u počeo da traži mjesto gdje će da spava. Našao je malu kuću od puža, ali prije nego što je zaspao čuo je dva lopova kako planiraju da uzmu zlato od sveštenika, ali nisu znali kako da to urade, a da nikoga ne probude.
Palčić se ponudio da pomogne. Bili su iznenađeni njegovom visinom i kada im je objasnio kako može da se provuče između rešetaka na prozoru bez da ga itko primijeti, lopovi su pristali da im pomogne.
Kada su došli do kuće u kojoj je živeo sveštenik Palčić je krenuo da viče i ispituje gdje se nalazi zlato. Galama je probudila služavku, a nakon čega su lopovi pobjegli. Služavka kada je vidjela da nema nikoga vratila se u krevet, a Palčić je zaspao na sijenu u štali.
Sljedeće jutro služavka je krenula da nahrani krave sijenom i tako je Palčić završio u stomaku od krave. Kada se probudio odmah je počeo da viče kao da krava govori, da više nije gladna. Služavka se prestrašila jer je mislila da to krava priča i odmah otišla reći svešteniku.
On joj nije vjerovao, ali je otišao do štale i kada je čuo Palčića rekao je da kravu treba da zakolju jer je u nju ušao zao duh. Od mesa su napravili ručak, a iznutrice zajedno sa kostima izbacili napolje. Tada je naišao vuk i pojeo iznutrice u kojima se nalazio Palčić.
Palčić je tada počeo da priča sa vukom i pitao da li je još gladan jer on zna mjesto gdje ima mnogo mesa. Vuk je pristao i Palčić ga je odveo u kuću svojih roditelja. Pokazao mu je da se meso nalazi u ostavi. Kada se najeo vuk nije mogao da se pokrene koliko mu je stomak bio težak, a Palčić je to iskoristio i počeo odmah da zove majku i oca.
Oni su se probudili, a čim su vidjeli vuka otac je otišao po sjekiru. Nije prošlo mnogo i Palčić je opet bio sa svojim roditeljima. Ispričao im je sve šta mu se desilo. Od tada su živjeli sretno.
Braća Grimm biografija
Braća Grimm (Jacob i Wilhelm) su autori popularnih bajki za djecu. Napisali su mnogo poznatih knjiga sa kojima su odrastale mnoge generacije.
Jacob Grimm se rodio 1785., umro 1863. godine. Wilhelm Grimm se rodio 1786., a umro je 1859. godine. Brat Jacob bio je stariji, radio je kao lingvist i filolog, dok je mlađi Wilhelm radio kao germanist. Jacob je objavio njemačku gramatiku, a u suradnji s bratom tiskao je i njemački rječnik.
Velik dio života proveli su u Njemačkoj pišući bajke za najvernije čitatelje. Materijale za svoje bajke su prikupljali putujući Njemačkom i slušajući priče od naroda koje su kasnije procesuirali i objavili kao svoje.
Njihove bajke su poznate po tome što u njima nema puno grubosti, nema puno moraliziranja. Priče su vedre, pune narodne mudrosti i poznavanja života.
Nadahnuće za svoje bajke braća Grimm su pronalazila u narodu. Neke od 200 bajki koje su napisali tj. zapisali, a koje mnogi vole i danas čitaju su: Uspavana ljepotica, Snjeguljica, Crvenkapica, Zlatna guska, Ivica i Marica, Palčić, Zlatokosa…

LAJKAJTE NAS NA FACEBOOK-U

FACEBOOK

CD PC ŠKOLARAC

PREUZMI BESPLATNU APLIKACIJU

Popularni postovi