Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

PC ŠKOLARAC U NOVOM RUHU

HIPERAKTIVNA DJECA

Moje dijete je jako nemirno


Danas mnoga djeca moraju doživjeti da ih se naziva hiperaktivnima ili čak zločestima. Svako dijete prolazi kroz iste faze razvoja, međutim svakome određena faza razvoja može biti otežana nekakvim vanjskim okolnostima. Tako npr. ne možemo očekivati od djeteta koje proživljava tešku rastavu svojih roditelja da bude neprimjetno. To dijete će na neki način pokazati kako se osjeća, a često to može biti na način da je agresivan prema svojim vršnjacima ili teško prati predavanje nastavnika na satu. Bilo bi pogrešno to dijete odmah proglasiti hiperaktivnim.
Međutim postoji i 3-5 % djece kojoj se može postaviti dijagnoza deficit pažnje/ hiperaktivni poremećaj. Ovaj poremećaj možemo u literaturi pronaći i pod nazivima poremećaj pomanjkanja pažnje, hiperkinetički sindrom, ADD (Attention Deficit Disorder), ADHD (Attention- Deficit Hyperactivity Disorder). Pojavljuje se četiri puta češće kod dječaka nego kod djevojčica. Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj ima tri podtipa:
• Kombinirani tip
• Dominantno nepažljiv tip
• Dominantno hiperaktivno- impulzivni tip
Dijete kojemu je postavljena ova dijagnoza može pokazivati poteškoće na području učenja, mišljenja, socijalnih odnosa, pažnje, emocija, spavanja i na perceptivno- motoričkom području.
Impulzivnost, nemir i poteškoće u zadržavanju pažnje različito će se manifestirati kod mlađe i kod starije djece te ovise i o podtipu kojem dijete pripada. Tako npr. kod djeteta predškolskog uzrasta možemo primijetiti da ne može ostati dulje vrijeme zainteresirano za nešto, stalno je u pokretu, na jednom mjestu ga ne može zadržati ni gledanje televizije ili slušanje priče. Nemir se očituje i u aktivnostima koje od djeteta traže spretnost ruku, jer najčešće je fina motorika loša. Prisutne su i poteškoće kod spavanja. Djetetovo ponašanje je nepredvidivo što ga može dovesti u potencijalno opasnu situaciju. Neki roditelji jednostavno prestanu izlaziti s djecom van, jer veliki problem postaje djetetova neobuzdanost u javnosti.

Kada dijete postane školarac pred njega su postavljeni veći zahtjevi, pa je moguće da se tek tada uoči da dijete ima problem. Takvo dijete stalno šeće razredom, ometa ostalu djecu u radu, teško prati predavanje nastavnika. Teško se koncentrira na jedan sadržaj što dovodi do neorganiziranosti i teškoća u usvajanju školskog gradiva. Djeca s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremećajem najčešće su prosječne inteligencije, ali ne mogu svoj potencijal ostvariti u potpunosti zbog teškoća sa pažnjom i hiperaktivnosti. Sa svojim vršnjacima imaju loše odnose, zato što ih uznemiravaju i razaraju njihove igre. Od djeteta se u toj dobi očekuje da može kontrolirati svoje ponašanje, ali pošto dijete s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremećajem to ne može, dolazi do lošeg odnosa s okolinom. Stalno opominjanje i negodovanje od strane okoline može rezultirati time da dijete dobije lošu sliku o sebi te da ustraje u negativnim oblicima ponašanja.

Postoji nekoliko strategija pomoći djeci s s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremećajem:

1. Trenutačne posljedice
Važno je da reakcija na djetetovo ponašanje (nagrada ili kazna) slijedi odmah, nakon nekoliko sekundi, a ne s odgodom od npr. nekoliko sati.

1. Jače posljedice

Osim riječi pohvale treba koristiti i opipljive nagrade kao npr. bonove, značke, naljepnice.

1. Češće poticanje
Zbog problema održavanja motivacije dobro je dijete češće usmjeravati i prijateljski poticati na dovršenje zadatka.
Premda nas ponašanje djeteta s ovim poremećajem najčešće potiče da smišljamo kazne i ukore, puno je djelotvornije ako se usmjerimo na nagrade. Pozitivne posljedice trebaju se primjenjivati češće od negativnih (npr. za 1 kaznu 4 nagrade ili pohvale).

1. Planiranje
Ako možete predvidjeti problem koji će dijete izazvati u nekoj situaciji unaprijed isplanirajte kako ćete se nositi s tim problemom.
Budući da djeca s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremećajem za otprilike 30 % zaostaju u zrelosti ponašanja za svojim vršnjacima i jako su zaboravljiva, pomognite svome djetetu podjećanjem na plan ili pravilo.

1. Dosljednost
Slijedite pravilo nepričanja i nepokazivanja emocija. Vjerovatno ste i sami primijetili da puno objašnjavanja i puno ljutnje s vaše strane ne donose rezultat koji očekujete nego vam samo štete.
Kad uvedete neko pravilo za dijete (npr. nema gledanja TV-a poslije osam sati navečer) važno je da ostanete dosljedni. Ovi klinci teško podnose promjene, a bolje se ponašaju kada im je svakodnevni život predvidljiv.
Zadnje pravilo: Volite svoje dijete i pomozite mu da se nosi sa svojim teškoćama!


Odabrao PC školarac Team




LAJKAJTE NAS NA FACEBOOK-U

FACEBOOK

CD PC ŠKOLARAC

PREUZMI BESPLATNU APLIKACIJU

Popularni postovi