Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

PC ŠKOLARAC U NOVOM RUHU

PASIVNA AGRESIJA



Pasivna agresija je obrambeni mehanizam koji dovodi do indirektnog ispoljavanja agresije prema drugima kroz pasivnost, sabotažu i okretanje agresije prema samima sebi, što je prikriveno izražavanje fundamentalne agresije. 




Kod djece i adolescenata to je normalna obrana dok se uče aktivnom suprotstavljanju odraslima, a postaje nezreli obrambeni mehanizam tek u odrasloj dobi, znači poslije 20-23 godine.

Uzroci razvoja pasivno-agresivnog stila ličnosti su možda najbolje opisani u primjeru naroda ili zemalja podanica u Istočnom bloku. Recimo, primjer Poljske i Čehoslovačke koje su kao zemlje postale prilično nedefinirani, apatični i “nesposobni” saboteri dok su bili pod željeznom šakom Sovjetskog saveza, jer kad se već nisu mogli osloboditi okrutnog “roditelja”, oni su mu išli nauditi tako što su ga podrivali i onesposobljavali svojim odbijanjem da pruže adekvatan performans.

Tako i kod individua, nemoć tokom odrastanja i dominantan i okrutan roditelj uglavnom provociraju nastanak pasivno-agresivnih ličnosti kod svoje djece. Jednom kad je loš efekt okrutnog vladara uklonjen, stvar je podrške, navikavanja na nove uvjete te vremena koje treba proći da bi obrana u vidu pasivne agresije oslabila i individua ili narod odlučio da im takvo ponašanje, koje je u prošlosti bilo korisno i pomoglo im je zadržati dostojanstvo, sada prouzrokuje više štete nego koristi. Na neki način, i to je svojevrsni proces odrastanja pri kojem se nezreli obrambeni mehanizmi zamjenjuju zrelima u cilju boljeg funkcioniranja u svijetu koji nas okružuje.

PASIVNO-AGRESIVNO PONAŠANJE I PASIVNO-AGRESIVNI POREMEĆAJ LIČNOSTI

U psihoanalitičkom jeziku izraženo pasivno-agresivno ponašanje kod odraslih se zove mazohizam i odražava se u neuspjehu, odugovlačenju, ismijavanju sebe, autodestruktivnom ponašanju i bolesti koja više utječe na one oko bolesnika nego na njega samog (na primjer – majka koja je vječito bolesna i koju ćete svojim ponašanjem “dokrajčiti”, a živi do svoje 95. iako prijeti da će svaki čas umrijeti od kada Vas je rodila).

Neprijateljstvo nikad nije potpuno prikriveno u pasivnoj agresiji, štoviše, recimo kod samopovrijeđivanja rezanjem vena na rukama, ljudi oko osobe koja je to napravila nerijetko osjećaju bol i agresiju kao da je njih neko povrijedio, i često se odnose prema pacijentu kao prema sadistu, ne mazohistu, koji ih povrijeđuje svojim ponašanjem.

Kriteriji za dijagnozu
:
A. Kontinuirani obrazac negativnih stavova i pasivnog otpora na zahtjeve za adekvatan performans, počinjući u ranom odraslom uzrastu. Manifestira se u raznim kontekstima, kao četiri ili više karakteristika sa liste:

1. Pasivno odbija ispuniti rutinske socijalne i poslovne zadatke
2. Žali se da ga/ju drugi ne razumiju i ne cijene
3. Natmuren je i svađalački nastrojen/a
4. Nerazumno i ekcesivno kritizira i omalovažava autoritet
5. Ispoljava zavist i ozlojeđenost prema onima koji su navodno uspješniji ili sretniji od njega/nje
6. Izražava preuveličane i neprestane žalbe u vezi vlastite nesreće
7. Oscilira između neprijateljskog prkosa i kajanja

B. Ovi simptomi nisu izraženi samo tijekom Depresivnih epizoda i ne mogu biti objašnjeni kao dio distajmičnog poremećaja (poremećaja raspoloženja koje se manifestira kao dugogodišnja tendencija ka blagoj depresiji).

Klinička slika:
Pasivno-agresivni pacijenti osim što pokazuju karakteristike izlistane u kriterijima za dijagnozu, za svoju sudbinu najviše krive one ljude o kojima ovise; no oni odbijaju da se oslobode iz ovisnih veza. Oni nisu direktni kad govore o vlastitim potrebama i željama, ne pitaju precizna pitanja u vezi toga što se od njih očekuje i postaju anksiozni kada su primorani da uspiju ili kada se njihova uobičajena obrana okretanja agresije prema sebi samima ukloni.

U međuljudskim odnosima pokušavaju manipulirati sebe u poziciju ovisnosti o drugima što se percipira kao kažnjavanje ili manipulacija. Ljudi sa ovim poremećajem često očekuju od drugih da obavljaju njihove dužnosti i zadovoljavaju njihove osnovne potrebe. Prijatelji i terapeuti provode puno vremena pokušavajući umiriti pasivno-agresivne osobe u vezi njihovih žalbi da ih se maltretira ili ne tretira dobro i pravedno.

Veze ljudi sa ovim poremećajem su rijetko mirne i sretne; zbog toga što se oni lakše vežu za svoju ozlojeđenost nego za osjećaj satisfakcije, oni možda nikada neće formulirati svoje ciljeve za pronalaženje zadovoljstva u životu. Njima tipično nedostaje samopouzdanja za to i često su pesimistični u vezi budućnosti.

Alternativne dijagnoze
:
Pasivno-agresivni poremećaj ličnosti se može razlikovati od Histrioničnog i Graničnog poremećaja jer su pasivno-agresivne individue manje blistave, dramatične, afektirane i rijetko otvoreno agresivne.

Prognoza:
Najčešći co-morbidni faktori kod ljudi sa Pasivno-agresivnim poremećajem ličnosti su alkoholizam i depresija. Većina njih se prezentiraju kao nadraživi, anksiozni i depresivni ljudi; psihosomatični simptomi su česti, tek trećina pacijenata ima stalno puno radno vrijeme ili uspješno obavlja kućne poslove i iako su prijetnje i pokušaji samoubojstva česti, vrlo rijetko (oko 1% pacijenata) uspješno izvrši taj čin.



LAJKAJTE NAS NA FACEBOOK-U

FACEBOOK

CD PC ŠKOLARAC

PREUZMI BESPLATNU APLIKACIJU

Popularni postovi