Preskoči na glavni sadržaj

Objavljeno

PC ŠKOLARAC U NOVOM RUHU

STRIP KAO LEKTIRA : SAVREMENI PRISTUP STRIPU U NASTAVI


O čitalačkim navikama i interesima osnovnoškolskih učenika pisala je Karol Visinko u svojoj knjizi o čitanju – 'Čitanje: učenje i poučavanje.' Ona je provela istraživanje u kojem je jedno od pitanja postavljeno učenicima bilo napisati šta je za njih čitanje. Zanimljivo je kako su neki učenici uz pojmove kao slikovnica, basna, priča, pjesme, izdvojili i strip (učenici trećeg i petog razreda osnovne škole). Osim same percepcije čitanja, Visinko je istraživala i koji se odgovori među učenicima različite dobi ponavljaju u vezi s temama i vrstama književnih djela koje ih zanimaju, o čitanju časopisa, stripova i pretraživanju mrežnih
stranica. Među odgovorima učenika o časopisima i stripovima koje čitaju, ističu se učenici trećega obrazovnog ciklusa (sedmog i osmog razreda). Oni, za razliku od učenika mlađe dobi (trećeg i četvrtog, te petog i šestog razreda) među stripove koje čitaju navode samo njih četiri: Garfield, Alan Ford, Miki Maus i Zagor. Iako učenici prvog i drugog obrazovnog ciklusa navode puno veći broj stripova (npr. Spider Man, Lucky Luke, Tom i Jerry, Dylan Dog, Garfield, Miki Maus, Zagor, Kapetan Mark, Alan Ford, Winx, Asterix i Obelix i Bumerang),autoricu zabrinjava njihova vrijednost. Ipak, ističe kako bismo te odgovore mogli gledati i s drugog ugla – „Nabavi li školska biblioteka manje književno i odgojno vrijedne časopise za koje su učenici zainteresirani radi istraživanja i uspoređivanja njihova sadržaja, može privući učenike koji u nju inače ne zalaze često i učiniti ih redovitim
posjetiteljima koji će se s vremenom zanimati i za ostale publikacije.“
Slažemo se da je na početku najvažnije razvijati ljubav prema čitanju. Čitanjem različitih tekstova, učenici će s vremenom zavoljeti knjigu i riječ, a to i jest jedan od temeljnih ciljeva nastave Bosanskog jezika u osnovnoj školi.


Zašto koristiti strip u nastavi, koje su njegove prednosti?

O učenju uz primjenu stripa u
svom je radu pod nazivom 'Percepcija nastave uz primjenu stripa u odnosu na klasičnu nastavu' iz predmeta 'Filozofija sa logikom' pisao Haris Cerić. On tamo iznosi rezultate istraživanja koji se odnose na učeničku percepciju nastave uz primjenu stripa u odnosu na klasičnu, receptivno-predavačku nastavu. Istraživanje je provedeno korištenjem tehnike
semantičkog diferencijala koja indirektno mjeri stavove ispitanika na način da su učenici procjenjivali nastavu uz primjenu stripa i klasičnu nastavu pomoću bipolarnih skala. Naime, od njih se tražilo da za svaki par pridjeva, odnosno za svaku skalu, odaberu onaj pridjev koji
bolje opisuje zadani pojam. Na primjer, jedna od skala semantičkog diferencijala bila je razumljivo-nerazumljivo. Rezultati istraživanja pokazali su da učenici pozitivnije percipiraju „učenje uz primjenu stripa“ od „klasične (receptivno-predavačke nastave)“. Iako Dušan Gačić piše o načinima na koje je strip prisutan u školi, činjenica je da je u praksi on rijetko zastupljen. Haris Cerić u svom je istraživanju upozorio na tu zanemarenost i podcijenjenost stripa u odnosu na druge medije masovne kulture ističući već sam broj znanstvenih
istraživanja o televiziji, filmu i internetu koji je puno veći nego broj istraživanja o stripu.
Kao prednosti stripa, Cerić ističe
sljedeće:
1. pored slikovnica i bajki, stripovi su još uvijek prvo čitalačko iskustvo djece;
2. stripovi pomažu u izgrađivanju moralnih i estetskih kategorija, razvijanju mašte i osjetljivosti za preoblikovanje (mijenjanje stvarnosti), upoznavanjem s bogatstvom i ljepotom jezika;
3. stripovi, u odnosu na druge književno-umjetničke forme, dodatno pomažu djetetu (tako što se između njih i teksta razvijaju asocijativne veze) da razumiju značenje teksta, da otkrije nove i nepoznate riječi, da uoči uzročno-posljedične veze između strip kadrova (temporalnost), odnosno da prati priču.
Na sve ove načine strip „pomaže pri razvijanju čitateljskih i jezičnih vještina i sposobnosti, medijske pismenosti, kao i čitateljskog samopouzdanja kod djece.“ Također, H.Cerić upućuje na istraživanje o kojemu je pisao Trelease u svom djelu The Read-Aloud Handbook u kojem spominje
istraživanje u koje su bile uključene trideset dvije zemlje i prema kojem je Finska, osim što je zemlja s najvećim postotkom školske djece koja svakodnevno čitaju stripove (blizu 60 posto), također i zemlja s najvećom stopom pismenosti (99 posto). U vezi s time on ističe i studiju iz 1993. godine u Journal of Child Language, prema kojoj se „djeca putem prosječne strip sveske upoznaju s gotovo dvostruko više novih riječi nego posredstvom prosječne knjige za djecu, a čak i do pet puta više novih riječi od uobičajene konverzacije s odraslima“ Osim ovih razloga, učenje primjenom stripa svakako je pozitivno za učenika ako uzmemo u obzir da su informacije istovremeno predočene i tekstualno i vizualno.



LAJKAJTE NAS NA FACEBOOK-U

FACEBOOK

CD PC ŠKOLARAC

PREUZMI BESPLATNU APLIKACIJU

Popularni postovi

ŠTA JE FOTOSINTEZA?